Projekt obnove
Obnova je pokrenuta radi reafirmacije izvornog arhitektonskog identiteta i ponovne integracije zgrade u suvremeni kulturni život grada. Opsežna konzervatorska istraživanja otkrila su tragove izvorne dekoracije i omogućila bolje razumijevanje izvornog oblikovanja. Projekt su pažljivo vodile konzervatorice, arhitektica Sanja Buble i povjesničarka umjetnosti Sandi Bulimbašić.
Materijali i tehnike
Pročelje i glavna dvorana obnovljeni su s velikom povijesnom točnošću, što projekt čini uzornim primjerom očuvanja baštine.Konzervatori su utvrdili da su istake i dekorativne vrpce izrađene šablonama u žbuci, dok su reljefni ukrasi lijevani – od betona na pročelju i od gipsa u interijeru; ukrase je izrađivala je nekadašnja tvornica Gilardi&Bettiza prema Tončićevim nacrtima.Zbog malog broja sačuvanih fragmenata primijenjeni su drugačiji restauratorski materijali, primjerice restauratorski mort korišten za pročelje.
The Restoration Process
Rekonstrukcija arhitektonske plastike temeljila se na povijesnoj fotografskoj dokumentaciji i komparativnim analizama, osobito obližnje zgrade Sumpornog kupališta u Marmontovoj ulici. Pri obnovi su korištene suvremene tehnike poput 3D skeniranja, CNC obrade i 3D glodanja. Neki su originalni elementi bili armirani željezom, koje je korodiralo, a danas su zamijenjeni armaturom od nehrđajućeg čelika.
Main Façade
Prema nacrtima, glavno pročelje simetrično je, sa središnjim ulazom uokvirenim pilastrima, lunetom i balkonom. Istraživanja konzervatora su utvrdila da je izvedeno stanje bogatije ukrasima i da su neki motivi kod izvedbe zamijenjeni: ovalni medaljoni pod prozorima trećeg kata izvedeni su kao ženske glave. Ulazna vrata, rekonstruirana prema pronađenim starim vratnicama, posebno su zanimljive staklene opne u geometrijskom okviru.
Prostorna organizacija
Zgrada je smještena na pravokutnoj parceli s kraćom stranom okrenutom prema ulici T‑tlocrtom: uski, trokatni krak okrenut prema ulici sadržavao je prostorije društava, dok stražnji krak obuhvaća svečanu dvoranu na katu i vatrogasnu postaju u prizemlju, učinkovito spajajući na limitiranoj parceli organizacijske prostore s velikom dvoranom za koncerte, okupljanja i gimnastičke vježbe.
Glavno stubište
Glavni ulaz vodi u predvorje, odakle se pristupalo pomoćnom ulazu ili trokrakom kamenom stubištu koje povezuje sve katove. Zidovi stubišta ukrašeni su plitkim pilastrima, dok su podesti obloženi geometrijskim mozaik pločicama. Veliki lučni prozori omogućavali su prirodno svjetlo, iako su neki kasnije djelomično zazidani. Pilastri uz središnji ulaz, stupovi na pročelju s naglašenim vijencem i atika izvedeni su kao dekorativni elementi od betona.
Cjelovito umjetničko djelo
Stubišna ograda pažljivo je obnovljena kako bi se očuvalo cjelovito umjetničko djelo. U secesiji, pojam Gesamtkunstwerk označava ideju oblikovanja arhitekture, interijera i dekorativnih detalja kao jedinstvene, skladne cjeline.
Svečana dvorana
Svečana dvorana smještena je na prvom katu stražnjeg krila te je pravokutnog tlocrta dimenzija 9,5 × 18,6 metara. Strop visine 7,4 metra uzdiže se iznad dviju etaža uličnog krila, stvarajući iznimno dojmljiv prostor. Visoki lučni prozori duž bočnih zidova ispunjavaju dvoranu obiljem prirodnog svjetla. Na završetku dvorane nalazi se plitka, uvučena pozornica, s pratećim prostorijama raspoređenima oko nje.
Dekoracije interijera
Zidovi svečane dvorane raščlanjeni su pilastrima s oblim kapitelima koji vizualno podupiru strop i stvaraju mekani prijelaz između zidova i stropa. Dvorana je ukrašena jednostavnim linearnim, floralnim i apstraktnim motivima. Stilizirane ženske glave, girlande, vitice i plodovi prostiru se oko prozora, balkona i pozornice, vizualno obavijajući prostor.
Interijer danas
Dvorana predstavlja spoj funkcionalne prostorne organizacije i secesijske elegancije, s masivnim kamenim zidovima, drvenim podovima i dvostrešnim krovom čija se težina izravno oslanja na zidove, ostavljajući stropnu konstrukciju neopterećenom. U odnosu na stubište i administrativne prostore, svečana je dvorana znatno bogatije ukrašena, čime se naglašava njezina javna i reprezentativna namjena.
Strop svečane dvorane
Strop je raščlanjen kružnim i pravokutnim poljima koja uokviruju organski reljefi, dok zaobljeni pilastri i ukrasni vijenci zaokružuju bogat, ali uravnotežen dekorativni izraz dvorane.
Svečana dvorana danas
Velika dvorana nazvana je „Ivo Tijardović“ prema istaknutom splitskom skladatelju i dirigentu, u čast njegova trajnog doprinosa glazbenoj i kazališnoj baštini grada. Obnovom i ponovnim otvorenjem, Hrvatski dom je ponovno stekao svoju povijesnu ulogu kao dom svih umjetnosti – obuhvaćajući arhitekturu, glazbu, kulturne događaje, likovne umjetnosti i dizajn – potvrđujući svoje mjesto kao živo kulturno središte u Splitu koje spaja baštinu i suvremenu kreativnost.
